KRATKI UPDATE – JASLICE

Javljam vam da je prvih mjesec dana jaslica uspješno iza nas. Jupiii! Zadovoljni smo, malena se super uklopila. Za sada suza nema. Što ne znači da ih neće biti. Navodno u vrtiću svi plaču, samo neki prije neki poslije. Ali nema veze, ostat ćemo pozitivni i nadati se da neće biti većih drama ni kasnije. Ako bude bilo problema, s njima ćemo se nositi u hodu.

Čitala sam da mnogi, zbog korone, nisu imali adaptaciju i ne mogu uopće ući u prostorije vrtića. Žao mi je roditelji, znam da vam nije lako. Mi smo imali tu sreću da je adaptacija trajala puna dva tjedna (za neke i duže) i da je prošla odlično. Prvi dan smo zajedno bile 15 min u jaslicama, Leona nije baš bila oduševljena odlaskom. Drugi dan pola sata. Treći je dan ostala sama na 45 minuta. Onda se to samo povećavalo na sat, sat i po, dva, pa je ostala na spavanju i tako sve dok nije ostala cijeli dan.

Leonu u jaslice vodi tata, koji ide raditi nešto kasnije od mene, a dolazim po nju ja, koja idem s posla nešto prije njega. Tako da je ona u prosjeku u jaslicama od 8 i po do 3 i 15. Sada smo već u fazi da je ona debelo u nekoj igri kada dođem po nju i da je trebam dozivati da me uopće primijeti. Kada skuži da sam u prostoriji onda glumi da joj je drago da me vidi, trči k meni, grli me i ljubi. Najljepši osjećaj na svijetu. Ako ostanem 2 sekundice popričati s tetom, ona traži da je spustim i sama opet uđe u prostoriju u kojoj su djeca i nastavi se igrati. Imam iskreno dojam da je njoj baš zabavno tamo. I drago mi je da je tako.

Imamo prekrasne tete, ali jedna nam je baš posebna. Teta M. je s nama prolazila prilagodbu, koja je bila potrebnija meni nego malenoj. Teta M. je mami slala sličice da vidimo kako je Lavici u vrtiću. Teta M. ima svakakvih uberkul ideje, maštovita je i zabavna i mislim da je apsolutno svi kikići vole. Sve tete bi trebale biti kao teta M. Naša je teta M. stvarno posebna i prekrasna.

Jelovnik je kakav je. Ja se ne bunim. Iskreno, ja ne očekujem da u jaslicama tete kuharice peku keksiće od zobenih i banana, ili da kuhaju kvinoju i amaranth. Drago mi je da nema pašteta, salama i hrenovka. Marmelada me toliko ne dira u dušu. Mislim da joj od pekmeza jednom tjednom stvarno neće ništa biti. Ručak je super, jedu kuhane obroke, paštu sa šalšom (tu su malu odmah dobili), ječmenu kašu, pileći rižot, brodet s oslićem… Jedu salatu od cikle i voće. Za užinu imaju kolač od mrkve. Leona je sve fino i ona sve papa, čak i traži repete. Ali to me od nje ne čudi. Kod kuće se trudimo ponuditi one namirnice kojih u vrtiću nema. I to je to. Bez previše filozofije.

Spavanje me užasno brinulo. Opće je poznato da je moje dijete loš spavač. Normalno, mami svojoj. U vrtiću spava k’o top punih uru i po. Uru i po. Ne po ure, ne 45 min, uru i po! Koji put zaspe sama, koji put je moraju nositi. Ali rekle su tete da nije problem, da brzo i čvrsto zaspe.

Sviđa mi se što naše jaslice nisu tu samo kako bi ”pričuvale” te bebače za vrijeme maminog i tatinog radnog dana, već su odmah počeli s nekakvim aktivnostima. Tete spremaju svakakve senzorne igračke kod kuće pa to nose u vrtić. Već u počeli “crtati” i to tako slatko izgleda.

Leona nikada nije došla doma ukakana ili crvene guze. Većinom je čista, ali i kad je malo prljava od hrane i/ili bojica meni je to skroz ok i normalno. Pa beba je, za očekivati je da će se negdje s nečim zasrati. Bitno da nije mokra i da je sretna i vesela.

Znam da mnogi roditelji i pedagozi odgovorno tvrde da su prve tri godine najvažnije i da bi to vrijeme dijete trebalo provesti isključivo sa svojim roditeljima/ukućanima u sigurnosti svoga doma… ali to nije uvijek opcija. Već sam pisala o tome da ne mislim kako su jaslice štetne, da ne mislim ostati doma 3 godine. Dužiti na ovu temu neću. Nisam housewife materijal i točka.

Naravno, kada bi primijetili, muž i ja, da našem djetetu vrtić NE odgovara, nakon višebrojnih pokušaja, razmislila bi o nekoj drugoj opciji. Vjerojatno o dadilji.

Na sreću, naša je Lavica jedna mala živahna curica, koja voli društvo druge djece, koja je odlično prihvatila jaslice, koja hoda, trči, pleše i koja se ne gasi od jutra do mraka.

Puno je napredovala u ovih mjesec dana. Ne znam ako je do jaslica, do tete, do druge djece ili bi to svakako išlo tim istim razvojnim putem i bez vrtića. Mi smo se uhodali, imamo neki naš ritam i rutinu. Ne kažem da je lako, navečer i muž i ja padamo s nogu, ali guramo.

Svako popodne idemo u šetnju ili u park, vikende provodimo vani, odemo negdje na izlet i na ručak. Vrijeme s malenom pokušavamo maksimalno iskoristiti. Sve se manje opterećujem nebitnim stvarima kao što su kućne radosti (peglanje, čišćenje i slično) – jednostavno to sada, gora polovica i ja, odrađujemo u hodu. Za moj OCD je dovoljno da je kuća uredna prije nego odem spavati. A za to nam realno treba pola sata.

Ako imate pitanja u vezi jaslica, slobodno mi se javite!
Pusaciaobok ❤

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s